Katedrala svetog Jakova u Šibeniku

Šibenska katedrala svetog Jakova je upisana u UNESCO-ov registar svjetske baštine 30. studenoga 2000. godine.

Katedrala svetog Jakova u Šibeniku, tro-brodna je bazilika s tri apside i kupolom (visina unutrašnjosti je 32 m).

Konstrukcija je katedrale započeta u venecijanskom gotičkom stilu, ali je dovršena u stilu toskanske renesanse. Gotovo je 15 desetljeća prošlo od trenutka kada je donesena odluka o gradnji katedrale 1402. do njenog posvećivanja 1555. Gradnja je počela 1431. na mjestu gdje je ranije postojala manja katedrala tako da se u gradnji nove katedrale koristio materijal ranije postojeće crkve. Kamen za gradnju donosio se s Korčule, Suska, Brača, Raba i Krka.

Ovaj jedinstveni sakralni spomenik iznimno je interesantan primjer kao jedina građevina koja nema zidarskih elemenata i gdje su zidovi, svodovi i kupole konstruirane jedinstvenom metodom (koju je prvi upotrijebio Juraj Dalmatinac) gdje se naknadno, u cjelinu slažu precizno isklesani kameni dijelovi, metoda koja je korištena u tesarskom zanatu. Rezultat je sklad kamene cjeline, metode slaganja, i apsolutne harmonije unutrašnjosti i vanjskog volumena katedrale.

Tehnika gradnje najbolje se očituje u zabatu glavne fasade (forma trolista) kao jednom od najstarijih u Europi i kao jedinom koji se prirodno nastavlja kao dio tro-brodnog tlocrta crkve u harmoniji s oblikom i veličinom svodova. (UNESCO)